Stara (Carska) džamija

U centru Plava, na uzdignutom platou nekadašnjeg "Grada" okruženog bedemima, nalazi se Careva džamija, sagrađena 1471. godine. Njenu izgradnju finansirao je sultan Abdul Hamid.

Zbog originalne arhitekture, duboreza i arabeski, kamene i drvene gradnje, galerije, soferluka i vitkog minareta, zaštićena je kao spomenik kulture.

Kula Redžepagića

Redžepagića kula je najstariji i najzanimljiviji stambeno-odbrambeni objekat u Plavu. Sagradio ju je 1671. godine Hasan-beg Redžepagić. 

Kula ima tri sprata povezana drvenim, unutrašnjim stepenicama. Dva sprata su od kamena a treći od drveta. Sa svake strane, na drugom spratu, postoje pokriveni drveni balkoni.

U prizemlju je bio prostor za smještaj konja i magacine, a na spratu – sobe za divane, sjedeljke, spavanje i objedovanje. Na zidovima, debelim više od jednog metra su puškarnice. U kuli je sada smještena zavičajna etnografska zbirka.

Plavsko jezero

Opkoljeno zelenim livadama i ševarjem, u podnožju planina Prokletija i Visitora, koje se ogledaju u njemu, miruje Plavsko jezero.

Nastalo krajem ledenog doba, ovo glečersko jezero nalazi se na oko 900 metara nadmorske visine. Dugo je oko tri kilometra, široko oko dva, a maksimalna njegova dubina je devet metara. Naravno, tokom godine nivo vode se mijenja, a zimi jezero je zeleđeno. Za ljubitelje sportova na vodi ovo je dio jedne idealne cjeline: pritoka Ljuča, Plavsko jezero, otoka Lim, koji se uliva u Drinu. Plivanje, jedriličarstvo, kajakaštvo, rafting. Pa ribolov: danas u jezeru ima mladice, pastrmke, štuke, klena, skobalja i mrene. Moguć je i lov na pernatu divljač, poput liske, gnjurca, patke, divlje plovke. U narodu postoji vjerovanje da voda Plavskog jezera ima i neka ljekovita svojstva.

O samom nastanku jezera postoje razne legende. Po jednoj, na mjestu današnjeg jezera u davna vremena postojala je varoš. Sveti Sava, umoran, zanoći u kući nekog Janusa. Ovaj ga je lijepo ugostio, ali mu u prtljag podmetnu pijetla i optuži ga za krađu. I tako je "zaradio" Savinu kletvu: " Nit se porodio, nit se izrodio, a voda vas ponijela". U tom času, sa svih strana udari voda i poplavi varoš. Nastade jezero.

Danas, ljeti je živo na velikom drvenom splavu. Organizuju se i skokovi u vodu, koja je čista i topla. A ljepota je nesporna. Kao i nepredvidivost. 

U toku samo jednog sata, jezero će sakriti i otkriti (ako hoće, naravno) sve svoje nijanse, od svijetlozelene do boje borovnice, ili čelično sive pod oblacima.

Prokletije

Stupite li na tlo Prokletija, istog trena će se pred vama otvoriti vrata zapanjujuće ekološke riznice.

Ako imate dovoljno avanturističkog duha i spremni ste za izazove - Prokletije će vam ispuniti želju! Crnogorske Prokletije su samo manji dio ove posebne planinske skupine, između Dinarida i Šarskih planina, čiji se veći dio nalazi u Albaniji.

Vijenac Prokletija se, za razliku od Dinarida, pruža drugim pravcem, na neki način kao da su brana primorskim planinama. Izdižu se u pravcu jugozapad – sjeveroistok, sa oboda Zetsko-skadarske ravnice i završavaju spletom najviših masiva Bogićevice, do prevoja Čakora i Rugova, u dužini oko 70 km, gdje se nalaze najviši planinski grebeni. Kontinuitet ovog moćnog visokoplaninskog sklopa geomorfološki se nastavlja u pravcu sjevera nizom visokih planinskih vijenaca, preko Nedžinata (2.341 m), Čakora (2.046 m), Mokre planine (1.932 m), Hajle (2.403 m) i Mokre Gore (2.154 m). Najviši planinski vrh na Proletijama je Zla Kolata - 2.536 m.

Nacionalni Park Prokletije

Najmlađi park Crne Gore. Pružaju se kao zidine na kraju svijeta, kao da iza nema ništa sem bezdna. Ime koje ima prizvuk kletve, sa jednakim značenjem u imenu  i na albanskom dijelu, pune su surovih, misterioznih vrhova koji se ne daju nagaziti, zastrašujućih procijepa, cirkova, tajanstvenih izvora, jezera. Pune bolnog sivila, ali i zelene utjehe. Ipak ovi “Alpi na jugu Evrope“, privlače naučnike, planinare, ljubitelje prirode, turiste, lovce.

Ali Pašini izvori

U masivu Prokletija, među brojnim izvorima najljepši su Alipašini i Oko Skakavice.

Dok je Oko Skakavice jedno vrelo ledeno hladne vode koja dopire iz velike dubine, Ali-pašini izvori izbijaju na površini preko 300 metara kvadratnih. Nalaze se jedan kilometar južno od Gusinja, u podnožju planine, na 925 m nadmorske visine. Izdašnost Alipašinih izvora i za vrijeme suvih ljetnjih mjeseci iznosi 1 do 1,5 m³ u sekundi.

U proljeće, izvori daju i do tri puta veću količinu vode. Voda se najprije široko razliva, a zatim otiče ka Vruji.

Oko Skakavice

Jedno od prokletijskih čuda. Ljepota koja zbunjuje. Kraško vrelo, nedaleko od Gusinja, kod sela Vusanje, izbija na 1.000 m nadmorske visine. Ima kružni oblik i izgled vrtače u kojoj voda vri. Sa sjeverne i južne strane nad vrelom se dižu 3-5 m visoke krečnjačke stijene. Oko Skakavice je jedno od najjačih vrela u području Prokletija. Dugačko je 30 m, široko 25. Zbog kristalno bistre vode dno vrela se vidi do najveće dubine (8 m). Za vrijeme toplih ljeta, naročito u avgustu, vrelo se sasvim smanji.

Voda se povlači i miruje, a površinskog prelivanja, kao u zimskim mjesecima, nema. Voda Oka je veoma hladna, zbog otopljenog snijega sa visokih djelova Prokletija kojim se napaja, tako da na površini iznosi oko 5 C, a u dubljim djelovima 4.3C, opora je za piće i prije upotrebe se mora ostaviti da se ugrije.

Hridsko jezero

Jedno od najljepših u Crnoj Gori. Hridsko jezero ili "jezero sreće" nalazi se na sjeverozapadnoj strani Prokletija, na gotovo 2000 m nadmorske visine. Vjeruje se da kupanje u bistroj vodi Hridskog jezera donosi zdravlje i sreću u braku. Pri odlasku, uz misao na željeno, neki komad nakita valja (za sreću) baciti u jezero.

Od Plava do Hridskog jezera može se doći putem, ali je bolje poslednju etapu prepješačiti jer snjegovi prilično oštete šumski put. Ovo jezero ne plaši, jer ga, iako je okruženo četinarima, ne pune njihove tamne sjenke. Njegova dužina je oko 300 metara, širina oko 160. Ljeti je duboko oko pet metara, a u ostalom dijelu godine znatno više zbog padavina i otapanja snijega. Zimi, prekriva ga debeli sloj leda.

Ribe u njemu nema, ali zato u julu mnoštvo tritona, planinskog mrmoljka, motaće vam se oko nogu. Tada je voda topla, možete se kupati, uživati u tišini i ljepoti, otvorenosti ka nebu od koje valjda i potiče osjećaj naklonjenosti čovjeku, tolike da mu donosi zdravlje i sreću.

Dolina Grebaje

Alpski izgled neizlječivo lijepe glečerske doline ushićuje svakog posjetioca.

U odnosu na ogroman prokletijski masiv, dolina Grebaje predstavlja mali i naizgled beznačajni prostor. Međutim, bajkovitost, kontrasti i visina čine je izuzetno atraktivnom: u ovoj rascvjetanoj dolini, punoj sunca, mirisa i blagog povjetarca, posjetilac stoji kao omađijan i gleda visoko u nebo. A njega je malo, zaklanjaju ga kameni vrhovi, u čijim stranama bljeskaju platna snijega. Rijetko gdje se tako doživljavaju vertikale, sniježna prostranstva na ljetnjem suncu i oštri vrhovi koji idu visoko, visoko... Pravo mjesto za istinske istraživače, za umjetnike.

Lako je doći, teže se odlazi, ali osim restorana tu su i dva planinarska doma pa se može i ostati. Dolina Grbaje je polazište za planinarske i alpinističke ekspedicije. Izvorište beskrajne inspiracije.

Grlja

Na ulazu u izdubljeni dio doline, rijeka Skakavica “propada u zemlju” gradeći 30 m visoki vodopad – Grlje.

Vodopad je atraktivan, zaklonjen stijenama i teško ga je fotografisati, ali pogled odozgo u rijeku koja odjednom nestaje i iz kade u kadu zaranja u dubine i šum ledeno hladne pjenušave vode - dio su priče u kojoj ne možete ostati ravnodušni.

Nizvodno od vodopada, Skakavica prvo nosi naziv Grlja, a nakon spajanja sa vodom iz Alipašinih izvora pod imenom Vruja teče prema Gusinju.