funiQ logo

Mojkovac

Na prostoru između planina Bjelasice i Sinjajevine, i nacionalnih parkova ,,Biogradska gora“ i ,,Durmitor“, na obali najljepše evropske rijeke Tare, nalazi se Mojkovac, oaza prirodnih ljepota.

Na relativno malom prostoru, možete upoznati jedinstvene pejzaže šuma i livada, planinskih vrhova niz čije se obronke pjenušaju čisti planinski potoci. Sela su pitoma, puna vrtova i voćnjaka, a planinska prostranstva izazov za ljubitelje prirode.

Kulturno-istorijsko nasleđe čine arheološki lokaliteti srednjovjekovnog Brskova, sakralni spomenici, moderni objekti, tradicionalne seoske kuće, katunska naselja...

Skoro milenijumsko trajanje na prostoru koji je samo priroda mogla da podari ostavilo je tragove materijalne i duhovne kulture. Sa tradicionalnim nasleđem i modernim dostignućima možete na svakom koraku osjetiti spontanu srdačnost domicilnog stanovništva, koje i te kako zna sresti, ugostiti, sprijateljiti se i ispratiti drage goste.

Znamenitosti

Manastir Dobrilovina

Prvu školu u dolini Tare otvorio je arhimandrit Mihailo Dožić Medenica u manastiru Sv.Đorđa u Dobrilovini 1870.godine. Škola je povremeno zbog opasnosti od turskih upada radila i u jednoj pećini iznad Dobrilovine.

Smešten je u živopisnom predjelu kanjona Tare, između kamenih litica, na pitomoj zaravni iznad rijeke. Tišinu i mir ovog krajolika remeti šum izvora bistre planinske vode. Manastir Sv. Đorđa je imao burnu prošlost. Kao simbol pismenosti i otpora bio je često na udaru turske vlasti. Prvi put se pominje 1592.godine.

Rijeka Tara

Rijeka Tara, poznata kao „suza Evrope“, jednim dijelom protiče kroz Nacionalni park "Durmitor".

Izvire u planinskom masivu na sjeveru zemlje i teče dužinom od 156 km. Sastajući se sa Pivom čini rijeku Drinu, jednu od najdužih i vodom najbogatijih rijeka na Balkanu.

Vjekovima je snažna planinska ljepotica dubila krečnjačku površinu kroz koju prolazi, oblikujući na svom putu brojne tjesnace, gromadne prepreke i ponore. Tako je nastao 93 kilometra dug kanjon, drugi po dubini u svijetu, odmah iza kanjona Kolorada. Najdublja tačka kanjona Tare iznosi 1.300 metara. Obale su strme, prekrivene šumom koja se uspinje iz hladnoće i dubine kanjona. Silovita Tara povremeno postaje mirna rijeka. Rijetka mjesta na kojima se rijeka može pregaziti zovu se gazovi. Nedaleko od Bistrice, korito Tare je na jednom mjestu toliko usko da se, prema kazivanju mještana, nekada u nevolji prelazilo jednim skokom. To neobično mjesto naziva se Đavolje lazi.

Obalom rijeke i stranama kanjona raste bujna vegetacija: crni bor, crni grab, crni jasen, brijest, ponegdje lipa, a u višim predjelimahrast kutnjak, obični grab, klen, bukva itd. U najvišim predjelima kanjona, iznad 1.000 metara visine, prostiru se šume jele i smrče. Izuzetna vrijednost su šume crnog bora, naročito kompleks "Crna poda", predio rijetko visokih stabala i punodrvnosti. Stabla su visoka preko 50 metara, stara 450 godina. 

Danas kanjon Tare okuplja turiste željne avanture i uzbuđujućeg, direktnog kontakta sa prirodom. 

Spuštanje splavom i rafting niz skoro čitavi tok, nešto je što će izazvati erupciju adrenalina. Pored spuštanja gumenim čamcima, preporučuje se posjetiocima da iskuse i spuštanje splavom. Splav je sačinjen od drvenih trupaca i njime upravljaju naročito hrabri i spretni ljudi koji su nekada na ovaj način prevozili drvnu građu. 

Onaj ko se odvaži na višednevno druženje s rijekom, pamtiće čitav život rađanje jutra u kanjonu ili noć kada su jedina svjetla uska pruga zvjezdanog neba i rojevi svitaca. Pored fascinantnog kanjona Tare, ništa manje ljubitelje prirode će oduševiti kanjon Mrtvice ili Cijevne u središnjem dijelu Crne Gore. Oni najodvažniji ne smiju propustiti da prođu kanjonom Nevidio, posljednjim osvojenim kanjonom u Evropi.

Crna Poda

Stara borova šuma. U kanjonskoj dolini rijeke Tare, između Bistrice i Dobrilovine, na visini od 950 metara nalazi se prašuma crnog bora – Crna Poda. Ovaj kompleks borove šume zahvata površinu od 20 ha, a prosječna starost borova u njoj, koji dostižu visinu i do 45 m, iznosi 400 godina.

Sinjajevina 

Najveći pašnjak na Balkanu. Sinjajevina je prostrana crnogorska planina koja leži između kanjona Tare, Jezera drobnjačkih, rijeke Tušine i strana Gornje Morače i Pčinje. Prostire se na dužini od 35 do 40 km, široka je od 10 do 15 km.

S' površinom pašnjaka od 120.000 ha, na kojem se može napasati 200.000 ovaca, Sinjajevina spada među prve pašnjačko-staočarske planine. Sjeveroistočni dio Sinjajevine pripada mojkovačkoj opštini i na njemu se nalaze proljećnji i ljetnji katuni njenih stočara.

Prostrana površ planine Sinjajevine, oivičena veličanstvenim kanjonom rijeke Tare i ukrašena Zabojskim jezerom, sa odličnim terenima za skijaške nordijske discipline, prestavlja bogom dani predio za razvoj planinskog turizma. Odlikuje se sa jednostavnošću prirodnih oblika i dobrim potencijalnim mogućnostima za pojedine zimske sportove, ljetnju rekreaciju i planinarenje.

Lago Zabojsko

Nascosto tra le pendici del Sinjajevina e circondato da una fitta foresta di conifere, c'è un lago di colore verde smeraldo. La sua massima profondità è 19 metri, e questo ne fa, perla quasi sconosciuta,  fra i tre laghi più profondi in Montenegro. La sua bellezza mantiene e conferma il rigoroso regime di tutela ambientale del Parco Nazionale del Durmitor.